Mogla sam ovaj tekst posvetiti nekoj od tehnika, recimo teta isceljenju. O zamkama i posledicama uvek ima što-šta da se kaže. Ali, mislim da je bitnije govoriti o tome i naučiti – kako zgaziti “sebe”. Da me ne shvatite pogrešno, htela sam da kažem sledeće – važno je učiti kako iskoreniti zlo iz sebe, razbiti iluzije o sebi i svetu koji nas okružuje. Ili još preciznije, kako prevazići sopstvene porive, želje i prohteve, svoje emocije i strasti. Kada izlazi iz nju ejdža, čovek se sukobi sa brojnim neprijateljima, i spoljašnjim i unutrašnjim. Mnogi na tu borbu nisu spremni iz više razloga. *Kako sad jedan motivator, guru ili onaj koji sve vreme “popravlja” svoju okolinu raznim učenjima, može da stane pred ljude i kaže: “Ovo sve što sam vam pričao do sada nije istina, pogrešio sam. Oprostite što sam vas naveo na krivi put.” *Možda to i ne bi bilo toliko nemoguće kada bi pre jednog takvog čina sebi samom priznao da je pogrešio i prihvatio činjenicu da je gomilu novaca i energije uložio u nešto što je zapravo šarena laža, zabluda. *Tu su često u pitanju silne godine, pa se postavlja pitanje i smislenosti sopstvenog života – ukoliko priznamo sebi da smo proteklih dvadeset ili trideset godina proveli na krivom putu, u lutanju, a delovalo je da tako dobro znamo šta radimo! Utehe radi, Dorin Virtju se dvadeset godina bavila reikijem, jogom, meditacijom i anđeoskim kartama. Sada na svom YouTube kanalu sve vreme govori koliko je bila u zabludi. S.N. Lazarev se godinama bavio čitanjem energetskih polja dok se nije razboleo i shvatio da je pogrešio. Neki monasi i svetitelji su takođe morali da prođu sličan vremenski period u potrazi za istinom koju su na kraju pronašli u pravoslavlju. O svojim iskustvima i spoznajama ostavili su brojne pisane tragove. Bivši kundalini i hatha joga učitelj Majk Šriv je proveo tri decenije podučavajući jogu na raznim univerzitetima i učilištima dok se nije obratio u hrišćanstvo, o čemu govori u ovom videu (ako znate engleski, pogledajte) Former Kundalini Yoga Teacher Reveals All Iz ličnog iskustva mogu da kažem da sam kockice posložila tek nakon skoro trideset godina traganja. Iz svega navedenog možemo da zaključimo da je izgleda taj vremenski period u ljudskom iskustvu vrlo česta pojava kako bi se dobila šira slika. I ako na tom dugom putovanju nismo izgubili poštenje i čestitost, sigurno ćemo reći: “Pogrešio/la sam.” I prestaćemo da radimo to što smo radili. Ako ne prestanemo, nismo zaista doživeli radost preumljenja. Ljudski je grešiti. Ali je demonski ne priznati. Samo djavo ne može da pređe preko sopstvene gordosti, ne može da “zgazi sebe” i prizna da je pogrešio. I svako ko čini isto, pod njegovim je uticajem. Moja logika bila je da je bolje da mi i trideset godina bude besmisleno, nego da mi čitava večnost postane takva. I da ako sam toliko dugo bila na krivom putu, nikad nije kasno da to ispravim, pa makar na pravom putu provela samo jedan dan. A prošlo je mnogo više dana od onda i svaki sam posvetila tome da o ovome pripovedam ili da kroz svoje pesme, slike i umetnost uopšte proslavljam Boga koji me je spasao. Rekla sam da ću vam u ovom tekstu otvoriti dušu, pa ću vam reći da izlazak iz nju ejdža nije bio nimalo lak. Ne zbog odluke, uvida da to nije pravi put ili zbog sumnje u to. Bila sam vrlo odlučna jednom kad sam shvatila da to nije to, ali to je sve doslovno PROCES koji traje. PUT na čijem jednom kraju je prava svetlost i spasenje, a na drugom ponor koji zjapi da vas proguta. Ili padaš ili se podižeš, nema treće opcije. Nisam rekla bez razloga da je to borba sa sopstvenom senkom. Posebno zato što nam se kroz nju ejdž tehnike čitav mentalni sklop promeni. Na stranu što smo od najranijih dana života sa svih strana bombardovani naopakim načelima i izvrnutim vrednostima koje veze sa hrišćanskim pogledom na život nemaju. Kroz nju ejdž se sve to još više utvrdi, bez obzira što izgleda da je drugačije. Rad na uverenjima je jako opasan ako sama metoda predstavlja zloupotrebu znanja iz psihologije. A koliko god da je poznajete (kao što je to bio moj slučaj), povuče vas vihor te naopakosti (o čemu svedoči i veliki broj psihologa koji upadne u zamku uprkos završenim studijama). O tome sam pisala u ovom tekstu Rad na uverenjima – zloupotreba alata I kako nekome objasniti da treba da odustane od “vibriranja na energiji novca”, baš sad kad mu je taman posao dobro krenuo? Ili da ne treba “da budi boginju u sebi” sa svim onim megalomanskim seksualnim apetitima, baš sad kad se konačno dobro oseća u svome telu, jer je tako zapravo pod vlašću demona bluda? Kako nekome objasniti da je trebalo da pretrpi određenu bol ili telesnu nelagodu, jer je to bilo za dobro njegove duše i da mu je bolest zapravo do Boga data radi spasenja, a on je požurio da se isceljuje? Istina je da kad čoveka “pričvrlji” muka, ne razmišlja baš mnogo o spasenju, već o olakšanju i rešenju.Sve je ovo još gore kada govorimo o tehnikama koje služe brisanju uverenja, stavova, misli, o čemu sam takođe pisala u tekstu Tehnike za brisanje – kao najveće zlo sa kojim sam se srela Lepo je imati tišinu u glavi, ali ona se stiče molitvom. Posle ovakvih nju ejdž sajentoloških intervencija na umu, dug je put dok se ne podsetimo ko smo, šta smo sve do sada znali, koja znanja i veštine smo sticali, a šta smo nasledili. Ovo je posebno važno, jer se mnoge tehnike bave čeprkanjem po DNK, i to sa jako dobrim izgovorom – da se oslobodimo nasleđenih ograničenja. Ovi “alati” razaraju čitavu ličnost, a povratak izgleda kao ponovni pokušaj da naučimo da govorimo, da budemo ili da se ponašamo kao ljudska bića. Čak i ako je negde ipak ostalo izbledelo sećanje o tome ko smo, dok to ne dođe dotle da se ponovo osećamo kao da smo mi – mi u sopstvenoj koži, prođe čitava večnost. Tako bar deluje. Kada na sve ovo dodamo paralize sna ili košmarne snove, jasno vam je da u pitanju ŽESTOKA bitka. Na tu bitku mnogi nisu spremni. Većini je lakše ostati u blatu zabluda, jer priznavanje da smo na krivom putu podrazumeva odustajanje i rušenje svega onoga što smo na tom putu postali ili stekli. Meni je možda bilo drugačije nego toj većini, jer tu nisam bila zbog sticanja. U celu priču sam ušla zbog psihologije, duhovnosti, nadgradnje i potrage za istinom. Sa druge strane, ono u šta sam počela da se pretvaram mi se ni najmanje nije dopalo. Još sa 17 godina sam bila sjajno formirana ličnost, ceo život sam učila, usavršavala se, time sam bila jako zadovoljna, pa zašto bih od “gotovog pravila veresiju”? Moj oporavak je intenzivno trajao godinu dana. Posle tog perioda, u pitanju su bile finese. Kontinuirano korigovanje same sebe kada naletim na umetnuti kvar u mozgu. Prema tome, kada me pitate da li je moguće da se vratite na staro, znajte da jeste. Sa Bogom je sve moguće. I nema toga što On ne može ispraviti kada se iskreno pokajemo i prepustimo Njemu da nas dalje vodi kroz život. Imajte na umu samo da to traje, da ne može preko noći i da se od vas zahteva ista ona upornost i istrajnost koju ste imali dok ste radili tretmane, meditirali ili ponavljali afirmacije. Ne odustajte. Svi smo mi umorni od borbi i prepreka, ali ova bitka je najvažnija. Borba sa sopstvenom senkom, sa spoljašnjim i unutrašnjim neprijateljima, jeste borba za sopstvenu dušu. A duša je ono jedino što zaista vredi. Sa ljubavlju, Jelena Stefanović |
