Ogledalce, ogledalce… Da li baš toliko ne valjam?

wallup.net

 

 

 

 

 

 

 

 

Danas skoro u svim u popularnim knjigama o ličnom razvoju, kao i svuda po internetu, može da se čuje ono što već i vrapci cvrkuću:

*kako zračiš, tako privlačiš

*spoljašnji svet je samo odraz tvog unutrašnjeg stanja

*da je sa tobom sve u redu, onda ti se ovo ne bi dogodilo

*okolina je samo tvoje ogledalo i ništa više…

I tako dalje i tako dalje. Ukratko, sve ono što vidimo oko sebe odraz je nas samih, jer naša stvarnost i svi ljudi koji su njen deo predstavljaju neki deo nas, našeg unutrašnjeg bića.

Da li je baš tako?

Na žalost ili na sreću, istina je da u naš život ne može ući neka osoba niti ćemo stvoriti određenu situaciju ukoliko nismo na istoj vibraciji. Jednostavno, ako se frenkveciono i vibraciono ne poklapamo, onda je nespojivo. Čista fizika. Drugi ljudi i situacije služe nam kao pokazatelj na čemu treba da radimo. I dokle god ne savladamo tu lekciju, izvesne osobe, tipovi osoba ili pojedine slične situacije ponavljaće se do iznemoglosti.

Ukoliko se u našem životu pojavi neka osoba koja već samim svojim prisustvom pokreće neku reakciju u nama – bez obzira da li je to ljutnja, strah, očaj ili nas iz nekog razloga (nekad potpuno neobjašnjivo) nervira, onda znači da uzrok treba da potražimo unutar sebe. I zaista, naići ćemo na neiscrpan izvor razloga i povoda da kopamo još dublje i pronalazimo uzroke i razloge zašto nam se nešto dešava. Onog trenutka kad u sebi to promenimo, naš odnos sa tom osobom će se promeniti, ona će ili nestati iz našeg života ili će priroda odnosa biti drugačija. Može se dogoditi i da iste one situacije koje su se iznova ponavljale kao u nekakavim začaranim krugovima jednostavno prestanu da se kreiraju.

Međutim, moje predano kopanje po sebi samoj, a i intenzivni rad sa drugim ljudima, doveli su do toga da primetim još nešto što smatram jako važnim kako ne bismo upali u zamku ispunjenu osećajem krivice, nedovoljnosti i samoprosuđivanja.

Naime, postoje ljudi koji konstantno odbijaju da preuzmu odgovornost za situacije koje im se dešavaju. Njima je uvek neko drugi kriv, nikad nije do njih i šta god da se dogodi to je “zato što (pa ovde umetnite izgovor, objašnjenje i opravdanje koga god da se setite)”. Ova priča o ljudima kao našem sopstvenom odrazu u ogledalu njih ne dotiče ili ih (što je možda češći slučaj) još više razbesni, jer je njihovo unutrašnje biće prepuno otpora i nevoljnosti da zavire unutar sebe. Ovako je lakše – kad je neko drugi kriv.

Sa druge strane, postoje ljudi koji su “odraz u ogledalu” shvatili previše bukvalno. To su oni vrlo savesni ljudi koji pored odgovornosti za svoje postupke preuzimaju odgovornost i za druge ljude. Ako ih prodavac popreko pogleda, oni će odmah sebe pitati: “Kakav je moja vibracija kada sam ovo privukao/la?” Ako nalete na scenu gde se dvoje svađaju, pitaće se čime su to zaslužili da baš oni tome prisustvuju. A čim postoji nešto što “treba da zaslužimo”, tu se neminovno javlja i procena – da li smo dovoljno dobri ili ne za “zasluživanje”- što prilično stvara osećaj težine, opterećenosti i zapravo samo hrani osećaj krivice i nedovoljnosti.

Jer, ako na taj način pristupimo ovome,  ispada da nikad nismo niti ćemo biti (dovoljno) dobri. Jednostavno, uvek će biti ljudi koje će raditi ove ili one stvari i koji su takođe odgovorni za svoje postupke i izbore – znali to oni ili ne, hteli ili ne. Osim toga, ne samo da sebe na taj način prosuđujemo, već prosuđujemo i njihove postupke, a to nas nikako ne vodi radosti življenja. Na neki način pocenjujemo i njihovu moć kao kreatora jednako moćnih kao što smo i mi sami, pa negde verujemo da smo bolji od njih.

A ko može da tvrdi šta je dobro, a šta loše? To je iovako uvek bila samo subjektivna stvar. Osim ako se više ljudi ne složi oko nečega… Onda je kolektivna, što opet ne znači da je apsolutna istina.

Kako bi bilo da svaki put kad vam se dogodi ili vidite nešto što smatrate “neprikladnim”, pitate – šta je ispravno u svemu tome? Ili što bi naš narod rekao – zašto je to dobro? 😉

Okanite se filozofije i preispitivanja. Uživajte!

Sa ljubavlju,

Jelena Stefanović

Reiki Teacher

https://www.facebook.com/junkiesoulmagic

 

 

One response to “Ogledalce, ogledalce… Da li baš toliko ne valjam?”

  1. Hi nice rreading your blog

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: