Pismo jednoj maloj Iskri

Za englesku verziju teksta, idite ovde/ for English version, go here

https://junkiesoul.wordpress.com/2015/12/26/the-letter-to-a-little-sparkle/

brown-sparkles

Zdravo, dragi moj prijatelju! Zdravo, brate moj i sestro moja, zdravo blizancu moj, moja srodna dušo! I još jednom, zdravo tebi, jednom čarobnom i neverovatnom biću, malom šljaštećem svetlu! Hvala ti što čitaš pismo koje pišem tebi – jednoj maloj Iskri koja zapravo jesi!

A o čemu je reč u ovom pismu, možeš da se zapitaš? Šta možeš da očekuješ ovde?

Pre svega, pročitaćeš nešto što već znaš i što si znao mnogo pre nego što si došao na ovu planetu.

Da, znao si. Ali, onda si odlučio da zaboraviš.

*Zato što su ti rekli da zaboraviš, mislili su da si samo beba i da oni moraju da te nauče kako da postaneš ljudsko biće.

*I zato što si još ranije obećao da ćeš slušati i da ćeš obrisati svoju memoriju sa prvim krikom koji si izustio.

Sada… Možeš li da se setiš kako je izgledalo kada si posmatrao svoje roditelje i ostale ljude oko sebe kad si bio dete? Znam da je teško, ali molim te, probaj da osvežiš svoju memoriju.

Da li se sećaš koliko su smešno izgledali u tvojim očima i koliko si pogrešnim smatrao njihove postupke? Da li si se smejao? Ili su te oni rastuživali?

Da li se sećaš koliko si puta obećao sebi da ćeš sve stvari koje ti se nisu dopadale promeniti kada budeš odrastao? Da li si se zakleo da nikad nećeš biti kao oni, da ćeš promeniti svet?

Da li si se zakleo da nikad nećeš uraditi ništa nasilno kao što je ubijanje i jedenje životinja? Uostalom, uvek si imao problem sa onim parčetom mesa koje su te terali da progutaš…

Da li si ikada obećao sebi da ćeš izbeći patnju, zato što si duboko u srcu znao da je bol samo jedna glupa i nepotrebna izmišljotina ljudske vrste?

Da li si ikada primetio da je borba za novac tako neprirodna i nenormalna? Zato što si oduvek znao da je Univezum pun obilja i da tu ništa ne može nedostajati…

Jesi li se ikada zakleo sebi da nikad nećeš prihvatiti da živiš život u strahu, mraku, očaju i skupljanju – jednom rečju, da nikad nećeš živeti tako daleko od ljubavi, veličine koja jesi ti i tvoja priroda zadovoljstva u kojoj nema napora?

Da, znam – sigurno jesi. Ali, šta se usput dogodilo?

Možda si jednostavno zaboravio. Ili jednostavno više nisi mogao da dišeš. Zato što kad ne možeš da dišeš, ne možeš imati ni jasnoću koja je potrebna, jer jedina stvar o kojoj tada misliš je kako da još jednom udahneš kako bi preživeo.

Ili si se možda tako dobro sećao da je bolelo. Bolelo je mnogo kada si shvatio da si negde na putu zapravo odustao, jer si poverovao da si sam i da više nemaš snage da promeniš ili uradiš bilo šta.

Ili ti je možda bilo potrebno da oprostiš sebi – zbog toga što si učinio sebi i svetu. Jer, znao si da je oproštaj akcija ljubavi, ali s druge strane si bio tako uplašen. Što je takođe nedostatak ljubavi, pa si se zato našao u krugu, mrdajući se naokolo i krećući se istim putem sve vreme.

E pa, dragi moj prijatelju, nisi sam – ti si sve. Imaš  (i jesi) svaki molekul, svaka zvezda koja postoji u Univerzumu.

I nisi došao na ovu planetu da preživiš – došao si da živiš, i da dišeš duboko punim kapacitetom koji poseduješ. I više od toga.

I nisi došao ovde da patiš – došao si da uživaš i da se igraš i da stvaraš i da voliš i da se smeješ i da budeš zadovoljan. Zato što je to tvoja prava priroda.

Nisi došao ovde da učiš, zato što već sve znaš. Došao si da iskusiš.

Nisi došao ovde da se pronađeš, zato što već znaš ko si. Došao si da kreiraš, da gradiš i ponovo izgradiš sebe. Ti si kameleon, tako da možeš biti šta god da izabereš. Odaberi mudro!

Nisi ovde došao da slušaš druge ljude. Oni znaju svoju istinu. Došao si da živiš svoju istinu. Zato slušaj unutrašnji glas.

Nisi došao da bi bilo kome udovoljio. Došao si da doprineseš. I sve vreme to i činiš, bez obzira da li to znaš ili ne. Dakle, nije važno šta odabereš i koliko to izgleda ispravno ili pogrešno (tebi i drugim ljudima), bez obzira koji potez napraviš – ti si doprinos šta god da jesi  ili uradiš.

Nisi došao da bi bio kao drugi ljudi, jer si jedinstven. Ti si poseban otisak božijeg prsta, a nijedan prst nije isti. Da je trebalo da budu isti, Bog ih bi napravio takvima. Ali, On/Ona/Ono za sve ovo vreme nije to učinio, jer u ponavljanju nema autentičnosti. Zato, ne pokušavaj da ispraviš njegovo remek delo tako što ćeš prihvatiti da budeš, živiš, osećaš ili misliš kao drugi ljudi.

Nisi došao ovde da bi verovao u laži i izgovore. Došao si ovde da živiš istinu. Zato sledeći put kad budeš pomislio koliko si slab, budi siguran da si već prevaren. Sva snaga koja ti je potrebna nalazi se u tebi.

Sledeći put kad ti na pamet padne ideja da nešto ne možeš da uradiš, znaj da si već prihvatio izgovor i da više nisi ono što jesi. Granice ne postoje. Postoje samo u tvom umu.

Nisi došao ovde da sudiš, jer kad osuđuješ druge, osuđuješ sebe.  Isto kao što ne možeš povrediti drugog, a da ne povrediš sebe. Svi smo Jedno. Ali, to je još jedna stvar koju si zaboravio. Toliko si navikao da živiš sa tom iluzijom o razdvojenosti da jedva možeš da živiš sa osećanjem Celosti. Promeni to!

Nisi ovde da bi se plašio, da budeš ljut, besan ili očajan. Emocije su ti date kao most između tvog spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta. Nemoj ih koristiti kao oružje samorazaranja – i uništenja. One su alati koje bi trebalo da koristiš kako bi kreirao ono što želiš.

Nisi ovde da bi prihvatio realnost koja ti se nudi. Ovde si da bi kreirao svoju sopstvenu realnost. Ali, onda ti je neko rekao da si sanjar i da jednostavno moraš da prihvatiš. I ti si to učinio, kao većina nas. U suprotnom, prozvali bi te ludakom. Ali, koga briga?

Nisi ovde da bi privukao ono što hoćeš. Privlačenje podrazumeva akciju do čijeg rezultata se dolazi uz izvestan napor. A napor nije prirodan, sve se dešava spontano, sa lakoćom. Ovde si da odraziš ono što jesi. I zapamti da sve što vidiš oko sebe tvoj je odraz – kao u ogledalu. Zato, ako ti se ne dopada to što vidiš, promeni sliku i objekat koji se nalazi ispred (dakle, sebe) i odraz će istog trenutka biti promenjen. Tu leži tvoja prava moć!

Da te još jednom podsetim koliko si veliki! Imaš mogućnost da biraš, a to je nešto što ni anđelima nije dopušteno! Prekini da cmizdriš kao mula, ti si potentno biće! Mora da se Bog smeje kada se ponašaš kao razmaženo dete!

Možeš li da zamisliš koliko duša čeka na utelovljenje u ovom momentu? Jedva čekaju da dođu ovde i igraju se. A ti si ovde, sposoban da osetiš dodir i hladnoću i toplotu, sposoban da vidiš sve te čudesne boje i možeš da čuješ sve te neverovatne zvukove, buku i šaputanja kako bi obogatio svoje iskustvo. A ti se žališ i „traćiš“ svoje dragoceno vreme ovde na Zemlji sa patnjom, tako što obraćaš pažnju na neke beznačajne stvari? Razmisli još jednom, molim te. Ako ponovo odabareš ovo, onda je to tvoj izbor. Ali, to je tvoj život, ovde i sada. Ja sam ovde samo da te podsetim da sa tim auto-pilotom koji si uključio nema magije. Dakle, šta ćeš uraditi?

Nisi došao ovamo da budeš glumac koji glumi glumca koji glumi ulogu koju mu je dodelio neki uvrnuti reditelj koji glumi da režira. Došao si ovamo sa ulogom koju si sam sebi dodelio i koju ti je dala božanska sila unutar tebe i svuda oko tebe. Znači, kao što sam rekla – ti si sve: reditelj, glumac, pisac scenarija, čak i snimatelj koji projektuje svoj holografski otisak svuda po platnu života.

Ali glavna platforma svesti nije naručila ovu dramu koju igraš – ni reditelj ni publika. I toga bi takođe trebalo da se setiš! Stvar je u tome što su izvođači zaboravili na suštinu predstave (*u engleskom postoji ista reč za predstavu i igru – play* prim. prev.) unevši se u preglumljivanje i preterano reagovanje (umesto u bivstvovanje i življenje).  A ta glavna platforma svesti samo hoće da se zabavlja! To bi i ti trebalo da radiš, kao i svi drugi glumci na sceni.

Pretpostavljam da si osvežio svoju memoriju. Možda bar malčice. Ako je to istina, koju ulogu bi odabrao?

Da li bi sijao kao Iskra koja uistinu jesi i bio prava Zvezda na ovom platnu života?

Zar ne misliš da je svetu (sceni) potrebno više svetla? 🙂

Publika te čeka! Samo moraš da se otkačiš od te kontrolne drame koja je izmišljena mnogo pre nego što si došao ovde. Izađi i igraj igru koju zapravo svi hoćemo da igramo! 🙂

Sa ljubavlju,

JS.

P.S. Ako vam se dopao tekst, molimo da ga podelite sa linkom koji vodi do originalnog izvora. Sve prava su zaštićena. Hvala!

6 responses to “Pismo jednoj maloj Iskri”

    1. Hvala, Marija 🙂

      Liked by 1 person

  1. Kristian Arbutina Avatar
    Kristian Arbutina

    vidi se oooooooooogroman uticaj Og Mandina (moj omiljeni pisac). Svaka čast

    Liked by 1 person

    1. Dragi Kristiane, veoma je interesantno to što kažete, jer nisam ništa čitala od njega niti išta o njemu znam. Ovo je ono što pričam i živim, a pre neku noć sam dobila neodoljivu potrebu da to i zabeležim. Pošto ste me veoma zaintrigirali, možete li mi preporučili neki naslov? 🙂 U svakom slučaju, puno hvala!

      Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: